U moru globalizma, nametnutih političkih puteva, određivanja pravila i smjernica, politički lideri, političke stranke i njihovi sljedbenici su usljed spomenutih pritisaka zaboravlili na kurs ispravne politike muslimana.
Napravljeni su ogromni kompromisi na uštrb vjere, čiji su propisi postali dio političke trgovine u formi odricanja od svog vjerskog identiteta i vjerskih principa zarad saučesništva u vlasti i institucionalne dobiti za kadrove političkih partija.
Opasnost kompromisa na uštrb vjere nije nova pojava, naprotiv imali smo je i u vrijeme Poslanika Muhammeda ﷺ, i to u samom početku poslanstva. Kada su njegovi neprijatelji vidjeli čvrstinu i postojanost njegovog poziva, odustali su od standardnih metoda diskriminisanja, zastrašivanja, prebijanja, omalovažavanja, ismijavanja i slično. Prešli su na mnogo primamljivije i sofisticiranije metode ponude kompromisnih rješenja.
Jedna od takvih ponuda je bila u smislu :
“Hajmo pokušati pronaći sredinu Muhammede, mi ćemo obožavati ono što ti obožavaš jedan period, a ti onda obožavaj ono što mi obožavamo drugi period, pa čije božanstvo se ispostavi ispravnijim tome ćemo se prikloniti.”
Zastaćemo ovdje malo. Ova ponuda se desila u periodu velikih poteškoća, mučenja i progona muslimana u Mekanskom periodu. Ona je mogla riješiti sve muke tadašnjih muslimana i obezbijediti im miran život bez iskušenja u životima i imecima. Time bi dobili slobodu kretanja, ostvarivanje osnovnih ljudskih prava, ekonomski prosperitet, ukidanje sankcija, dobijanje funkcija, titula i slično.
Šta mislite da li je Poslanik prihvatio ? Ako jeste zašto jeste? Ako nije zašto nije?
Danas kada su Bošnjaci očuvali svoj nacionalni i onaj makar deklarativni vjerski identitet, zabluda je misliti da će neko pokušati da im ga na silu promijeni, jer bi to iziskivalo ogroman trud koji ne bi dao reziltate.
Na stolu je nešto drugačija ponuda.
Dezintegracija Bošnjaka iz islamskih političkih principa i integrisanje Bošnjaka u institucije demokratskih, sekularnih principa.
Demokratski, sekularni politički principi, podrazumijevaju pluralizam u vidu političkih stranaka gdje je moguće da političke partije baštine različite ideologije (sekularističke, nacionalističke, liberalne, komunističke, socijalističke) i da na bazi kompromisa tih ideologija prave vjerski, nacionalni i kulturni identitet naroda gdje će postojati miks svih ideologija shodno kompromisima.
Ovo je kompromis koji je bio ponuđen Muhammedu ﷺ, u Meki od strane njegovih neprijatelja i suparnika. Da se ostavi po strani postojanje vjere i nevjere kao dvije jedine struje, i da se formira pluralizam mišljenja, miješanje religija, interesa i politika, čija je suština legalitet i legitimitet svemu onome što je suprotno Bogu i njegovim principima.
Ako priznaš legalitet i legitimitet nevjeri, oni će priznati legalitet i legitimitet vjeri.
U slučaju Poslanika Muhammeda, neka je mir i spas na njega, ova metoda približavanja ili ujedinjavanja nije uspjela. Ona je prekinuta u korjenu, u samom početku – Objavom :
Surah El-Kafirun, :
قُلْ يَا أَيُّهَا الْكَافِرُونَ
Reci: “O vi nevjernici,
لَا أَعْبُدُ مَا تَعْبُدُونَ
ja ne obožavam one koje vi obožavate,
وَلَا أَنتُمْ عَابِدُونَ مَا أَعْبُدُ
a ni vi nećete obožavati Onoga koga ja obožavam;
وَلَا أَنَا عَابِدٌ مَّا عَبَدتُّمْ
ja nisam obožavao one koje vi obožavate,
وَلَا أَنتُمْ عَابِدُونَ مَا أَعْبُدُ
a i vi niste obožavali Onoga koga ja obožavam,
لَكُمْ دِينُكُمْ وَلِيَ دِينِ
vama – vaša vjera, a meni – moja!”
Naravno, prošlo je više od 1400. godina od ovog događaja, sjećanja su izblijedela, vremena se promijenila, akteri su drugačiji. Međutim, iako više nema objave, svježe objave, da nas lupi po čelu, ko je taj ko je zaboravio da ove riječi objave iz sure ‘Kafirun’, važe do Sudnjeg dana!? Izgleda da su Bošnjaci zaboravili.
Sve ono što Poslanik ﷺ, i ashabi nisu prihvatili kao kompromis na uštrb vjere, znajući do čega bi to dovelo, jer istina pomiješana sa laži nikada ne može biti istina, danas su Bošnjaci prihvatili iako su u mnogo povoljnijoj situaciji od situacije u kojoj su bili Poslanik ﷺ, i ashabi.
Zaboravljajući na metod nemiješanja istine i neistine prihvatili su kompromis miješanja Božijih principa sa onim demokratskim i sekularnim u zamjenu za ‘miran život’, uskopolitičke interese, situiranost članova političke partije, pristup medijima i slično. Dalje, dobili su poluge lokalne vlasti kao i poluge institucionalne vlasti u manjem obimu na državnom nivou. Zauzvrat, dužni su pomagati sistem laži i poluistine, raditi u njihovom interesu, biti čuvar njihovih leđa i pomagač u ostvarivanju planova i ciljeva zasnovanim na nepravdi, kriminalu i korupciji.
Stopama političkih stranaka, idu dakako i vjerske zajednice Bošnjaka, koje podržavaju ovakvo političko djelovanje otvorenom podrškom u vidu fetvi, vjerskih pouka, knjiga, audio i video materijala, kojima se daje apsolutni legalitet u ovakvom načinu djelovanja. Otišlo je toliko daleko, da je više ludost uopšte preispitati sa vjerskog stanovišta političko djelovanje Bošnjaka, jer je ono ohalaljeno od najeminentnijih vjerskih stručnjaka, šejhova, profesora i da'ija.
Taj legalitet dobijen od spomenitih se javio kroz nekoliko formi :
–otvorena podrška
-prećutna podrška (neupozoravanje)
-neslaganje uz podršku (veća korist nego šteta).
Istini za volju, postoje i oni koji im nisu dali legalitet i legitimitet. Jedna mala grupa vjerskih intelektualaca i njihovih sljedbenika, koja nije posustala, i koja i nakon 1400. godina postupa onako kako je postupao Poslanik ﷺ. Mali su, nezaštićeni, stranci u svom narodu, proganjani, hapšeni, maltretirani upadima, pretresima…
Ipak, čvrsti su i postojani na putu Gospodara i slijeđenju Poslanika ﷺ.
Nema kompromisa između laži i istine, pa makar ostali stranci do Sudnjeg dana.
Međutim, oni su toliko mali i neorganizovani da bi očistili vrtlog laži i istine i profirtrirali ga. Ipak, dovoljna su klica koja čeka pogodno tlo u nekim boljim generacijama koji će biti organizovaniji, mudriji, hrabriji, da naprave reformu u svom narodu i pomogne mu da se vrati ispravnim principima. Nije dovoljno slijediti Poslanika samo u jednom principu, pa makar bio i najvažniji, a zapostaviti metodologiju i način djelovanja, organizovanja i rada na primjenjivanju i razradi tog principa, kao i njegovom grananju na političkom, kulturnom i organizacionom polju. Da bi postojao napredak, mora se to kompletirati i institucionalizovati pa makar i usmeno, išaretima, usputno, improvizujući u datom momentu kao što su to radili Poslanik ﷺ, i ashabi u Mekanskom periodu.
Iako današnje vrijeme nije ni blizu teško i slično kao Mekanski period, mi još nismo položili test tog perioda i prešli na sljedeći nivo koji su oni prešli za par godina. Nama ni 15. godina nije bilo dovoljno, ali nemoj da vas to žalosti. Mi nismo ashabi. (omiljena rečenica kada treba uraditi nešto što je moguće ali uz poteškoće).
Dakle, još uvijek nije tragično, ne ide brzinom kojom bi trebalo, ali ima nade. Ne ide lako jer svijest naroda o suri “Kafirun”, je niska. Ne samo naroda, već i šejhova, da'ija, profesora, imama.
Učimo je svi, napamet, kao i mnogo drugih sura, bez pojma o značenju, povodu objave porukama i poukama koje nosi sa sobom.
Bošnjačka politika ne smije biti otvoreni bunar u koji se sipa prljava voda koju ćemo svi piti zarad ličnih ili uskopolitičkih ili finansijskih interesa. Allahovi principi ne dozvoljavaju miješanje i suparništvo sa bilo kojim drugim principima, jer bi to podrazumijevalo manjkavost Gospodara.
Naprotiv, to ne znači da u okviru principa Gospodara ne možemo sami formulisati propise koji se tiču međuljudskih odnosa, običaja, kulture pa čak i zakona (ta'zir). Da u slučajevima nužde možemo formulisati propise shodno koristima čovjeka kao polunatprirodnog bića koji je počašćen najvećim stepenom, da se sve formuliše koristima njegovim.
Gospodar nam je dao tu slobodu, gdje naša sposobnost, inteligencija, mudrost i organizacija mogu biti produkt ideje čovjeka, naučnih otkrića i podsticanje uma na napredak i djelovanje.
Bošnjačka kultura, koja se takođe pomiješala sa sekularnom, nije manifestacija učenja mevluda, fatihe na mezarima, muzičkih instrumenata, manekenki pod hidžabom i šminkom, proslavama bajrama uz muziku, alkohol i slično. Ne! Ta kultura je produkt onog prihvatanja miješanja laži i istine sa početka teksta koju je Poslanik odbio surom ‘Kafirun’, a Bošnjaci prihvatili odobravanjem šejhova, da'ija, profesora, doktora i slično. E vidite, taj detalj je čak uticao i na kulturu naroda i svijest o vrijednostima ili nevrijednostima koje treba da baštini. Volim da spomenem kulturu, jer će možda doći vrijeme da shvatimo da kultura najčešće nije ono što nam predstavljaju u ‘Domovima kulture’, pozorištima i tako dalje. Malo muslimani pričaju i znaju o kulturi. A trebali bi. Jer kulturan čovjek je ustvari uredan čovjek. Neuredan čovjek je nekulturan čovjek, nema reda kod njega, u jeziku, pismu, ponašanju, odijevanju, djelovanju.
Eto, samo kao kratak primjer, koliko je onaj kompromis danas uticao na kulturu. Kompromis prihvatanja miješanja laži i istine. Danas je kultura serija, film, muzika, Holivud, Evrovizija, diskoteka, prozirna i uska odjeća. Rezultat miješanja lažne i istinske kulture je današnja kultura formirana na kompromisu najvažnijeg principa koji glasi :’ Ko je gospodar i čiji su principi!’
Je li vam jasnije sada kako su uspjeli Poslanik ﷺ i ashabi!?
Kurejšije su dobile stjenovito čvrst odgovor, nema nagodbe, kompromisa, ličnog dogovora mimo principa koje je formulisao Gospodar. Jedino tako opstaju vjera i principi.
Produžićemo malo priču, jer kada govorimo i pišemo o ovim stvarima ne možemo ne biti emotivni i željni da podijelimo znanje. To nam je na kraju dužnost i tome nas islam uči. Još preče jer o ovakvoj temi na ovakav način rijetko da možete razgovarati sa nekim u današnjem vremenu.
Nakon što nisu uspjeli u nakani da se obožava dva boga, i poštuju božiji i bezbožnički principi istovremeno, protivnici Muhammeda ﷺ, prelaze na drugu taktiku pregovaranja. Ako odbiju veću štetu, prihvatiće manju.
Nude mu da pristane na ustupke po pitanju pojedinih Kur'anskih ajeta koji im se ne sviđaju. Tražili su da se izbace. Ima li ovoga danas u našem vremenu !? Vjerovatno ima, ako ne u vidu brisanja ajeta iz štampe onda u zabrani njihovog javnog propagiranja.
Oni odlično znaju odakle im prijeti najveća opasnost za njihove vitalne interese u vidu očuvanja pomiješanosti božijih i bezbožničkih principa, i tražiće najsofisticiranije načine da to urade.
Ričard B. Mišel, istaknuti stručnjak za Bliski istok, koji traži metode borbe protiv islamskog buđenja napisao je studiju pod naslovom “Nacrt za novi plan eliminacije islamskih pokreta”.
On predlaže sljedeće načine potkupljivanja predvodnika da've:
1) primamljivanje visokim položajima, u okviru koga je i zabavljanje beskorisnim projektima sa islamskim predznakom i drugim poslovima gdje se crpi snaga i gubi vrijeme
2) one sposobne na ekonomskom i trgovačkom polju treba namamiti da učestvuju u sumnjivim poslovima
3) udaljavanje od islamskih aktivnosti nuđenjem radnih mjesta sa visokim platama (vjerovatno uspješnim političarima, članovima stranke, da'ijama), kako ne bi imali vremena da se posvete reformi islamskog buđenja
Pogledajte ovu strategiju u sve tri tačke. Iako nije formirana za Balkan, sve njene tačke su apsolutno implementirane od strane političara koji se deklarišu kao muslimani. Kakva strategija, kakav uspjeh.
Kako samo slušamo rečenice poput: ‘Mi smo posvećeni ekonomskim projektima, ne svađama i prepirkama’, od strane političkih lidera.’
Naravno, Poslanik ﷺ, je odbio ponudu uklanjanja pojedinih ajeta kako bi udovoljio Kurejšijama kao i kod ponude prihvatanja miješanja božanstava i principa na kojima se zasnivaju.
Odolijevanje pritiscima, hrabrost odbijanja kompromisa ih je učvrstilo na putu istine i prevaspitalo ashabe osnovnim načelima pregovaranja i crvenim linijama. Iako su to bili teški trenuci i iskušenja, podnošenjem su postigli postojanost i čvrstinu, što im je pomoglo u daljem političkom djelovanju i organizacijskom napretku.
Bošnjaci danas, njihova vjerska i politička elita su daleko od spomenutog. Naprotiv, čak se ne osvrću i ne preispituju odluke kompromisa na uštrb principa koje je formulisao Gospodar. Sve dok je tako imaćemo vjersko, kulturno, etičko i svako drugo propadanje i dekadencu.
Uzimanje pouke, pronicljivost postupanja, nepopustljivost prema svetinjama i crvenim linijama je jedini način da se politika u Bošnjaka vrati u ispravan kolosjek. Cijena povratka će biti možda i veća od cijene da je odmah primjenjena, jer se već zaglibilo, upalo u probleme, kriminal, korupciju, ucjene, tako da će povratak biti bolniji, sa više gubitaka i teškoća, ali je i dalje jedini način da Bošnjaci sretnu Gospodara sa riječima:
Sura El-Fatiha, 5:
إِيَّاكَ نَعْبُدُ وَإِيَّاكَ نَسْتَعِينُ
Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo!
One nisu samo da se uče, tek onako, napamet, već da se žive, srcem, riječima i djelima!
Nema komentara