Prolaskom vremena, mlad čovjek razmišljajući o svojoj ulozi, šta može doprinijeti svojoj zajednici, prolazi kroz različite faze.
Prva faza je nesigurnost u svoje znanje i domete, đe pojedinac brine i pazi da ne ‘trči pred rudu’, jer ko se uhvati u koštac prije nego mu za to vakat dođe može proizvesti više štete nego koristi.
Druga faza je period kada mladić već profilira svoje znanje, ojačava ga argumentima, pamti dokaze, postaje sposoban da učini mnogo toga korisnog ali, i dalje nema slobodan prolaz ka uspjehu, jer tada nastaju prve prepreke. Osporavanje od strane drugih, nedopuštanje da se “pravi pametan”, imati nekog prečeg, starijeg prije njega, što ubija talenat i ambiciju kod mladića već spremnog za velike domete. Tu je mladić i dalje pasivan, izbjegava verbalne konflikte, povlači se, zatvara u sebe i slično. U ovoj drugoj fazi koja je jedna od najtežih rađaju se mladići pobjednici! Ko su pobjednici? To su oni koji uprkos svim problemima, nemirnim talasima i osporavanjima uspiju da ostanu na površini i ne utope se u duboki okean dunjaluka. Oni koji se utope ne vraćaju se više nikad na poprište borbe koje se zove ‘svrha postojanja’. Koja je svrha postojanja? Svrha postojanja je biti koristan član zajednice i pomoći Allahovu vjeru! Ko može pomoći Allahovu vjeru? Svako onaj koji tvrdi da nije u stanju pomoći Allahovu vjeru je lažov!
Treća faza, iako ne odlučujuća kao druga, itekako je bitna sa aspekta potvrde da čovjek izmoren drugom fazom, zadihan, bez vazduha, smogne snage da finalizuje svoje ambicije i talenat. Prošavši drugu fazu, on je već očvrsnuo, osnažio, stekao iskustva i ustabilio snagu argumenta, tako da je tad već kasno da ga neko sputa, spriječi ili ukloni. Izgradio je karakter ličnosti pravog borca, gdje mu postaje inspiracija borba da mijenja svijet oko sebe. Svojom mladošću, energijom, snagom on preskače prepreke na koje se u prvoj i drugoj fazi spoticao, padao. To je u stvari to, samo mu fali još kruna! Šta je kruna!? Kruna je unutarnje ubjeđenje da sve ono što ubuduće želi uraditi, je radi jednog cilja, postizanja zadovoljstva svoga Gospodara! Sa tom krunom on ponosno i dostojanstveno ide ka uspjehu, preuzima odgovornost i rješava probleme, ne obazire se šta će ljudi reći, postaje primjer mladića čiji život ima puni smisao postojanja na ovome svijetu!
Kada se sjetim toliko poslanika i vjerovjesnika kojima je sve ovo u mladosti dato, a potom ashaba koji su u svojoj ranoj mladosti ispisali istoriju islama, uh, poželim vječno biti mladić, koji je ispunio savjet Poslanika, ﷺ , “iskoristi mladost prije starosti…”
Većina mladića danas živi da “proživi dok je mlad”, rijetki su oni koji žive sa krunom svrhe postojanja na ovome svijetu!
Mladić, sa krunom se uvijek sjeća Onoga ko mu je pomogao da do nje dođe :
Eš-Šuara, 83:
“Gospodaru moj, podari mi znanje/mudrost i uvrsti me među one koji su dobri”
Eš-Šuara, 84:
وَاجْعَل لِّي لِسَانَ صِدْقٍ فِي الْآخِرِينَ
“i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći”,
Gospodaru naš učini nas od mladića sa krunom znanja i mudrosti koje ćeš nam podariti, primi od nas i učini da nas naši potomci po lijepome spominju.
Komentariši