Razilaženje koje podstiče donošenje najbolje moguće odluke za zajednicu, kroz objektivan pristup je milost i pokazatelj jačine pojedinaca koji čine zajednicu. Takvi pojedinci su tolerantni, dobri sagovornici, i uspješni ljudi.
Razilaženje koje podstiče guranje problema pod tepih, neznanje, nebrigu, ravnodušnost, pesimizam i neambicioznost, propraćeno subjektivnim mišljenjima, nametanjima svoga JA, spriječavanja napretka džemata, nepodržavanja pozitivnih aktivnosti i slično, je pokazatelj da je zajednica na temeljima slabih pojedinaca iz kojih proističu autoritarne ličnosti koje zarad autoriteta i svojih interesa žrtvuju ljude i kolektivne interese da bi sačuvali svoj položaj i monopol u zajednici.
Hadis
“حَدَّثَنَا يَحْيَى بْنُ سُلَيْمَانَ، قَالَ حَدَّثَنِي ابْنُ وَهْبٍ، قَالَ أَخْبَرَنِي يُونُسُ، عَنِ ابْنِ شِهَابٍ، عَنْ عُبَيْدِ اللَّهِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ، عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ، قَالَ لَمَّا اشْتَدَّ بِالنَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم وَجَعُهُ قَالَ ” ائْتُونِي بِكِتَابٍ أَكْتُبُ لَكُمْ كِتَابًا لاَ تَضِلُّوا بَعْدَهُ ”. قَالَ عُمَرُ إِنَّ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم غَلَبَهُ الْوَجَعُ وَعِنْدَنَا كِتَابُ اللَّهِ حَسْبُنَا فَاخْتَلَفُوا وَكَثُرَ اللَّغَطُ. قَالَ ” قُومُوا عَنِّي، وَلاَ يَنْبَغِي عِنْدِي التَّنَازُعُ ”. فَخَرَجَ ابْنُ عَبَّاسٍ يَقُولُ إِنَّ الرَّزِيَّةَ كُلَّ الرَّزِيَّةِ مَا حَالَ بَيْنَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَبَيْنَ كِتَابِهِ.”
“Kada se Vjerovjesniku, ﷺ, pogoršala bolest, rekao je:
‘Donesite mi šta treba za pisanje, da vam napišem pismo poslije koga nećete zalutati.’
Omer reče: ‘Vjerovjesniku se pogoršala bolest; mi imamo Allahovu knjigu i ona nam je dovoljna.’
Ashabi se u vezi sa tim raziđoše, te se komešanje poveća, a Vjerovjesnik ﷺ, reče: ‘Ustajte od mene! Takvo razilaženje u mom prisustvu nije potrebno.’
Tada Ibn Abbas siđe, govoreći:
Zaista je šteta što je Allahov Poslanik, ﷺ, spriječen da napiše to pismo.'”
صحيح البخاري,- (كتاب العلم)
Buhari-sahih-knjiga o znanju
Komentar hadisa
Učenjaci su se razišli o značenju povodom ove situacije. Ne zna se tačno da li je htio da obznani ko će ga naslijediti na mjesto halife ili da obznani neki važan propis.
Uočljivo je razilaženje dva velikana, Omera radijallahu anhu i Ibn Abbasa radijallahu anhu. Omer nije bio za to da se Poslanik ﷺ, opterećuje u toj situaciji zbog težine bolesti, dok vidimo da je Ibn Abbas bio za to i da je na kraju žalio što Poslanik ﷺ, nije napisao to pismo.
Dodatni komentar autora teksta
U ovom hadisu je dokaz moći i znanja Omera radijallahu anhu, njegove hrabrosti, ubijeđenosti, sigurnosti u ono što radi. Ne ulazeći u to da li je postupio ispravnije od Ibn Abbasa, što je moguće, jer znamo za pronicljivost Omera radijallahu anhu iz drugih šerijatskih tekstova, Omer je u ovoj situaciji pokazao prave liderske sposobnosti. S’ obzirom da ta oporuka nije napisana, moguće da je Omer pogodio, odnosno da je i krajnja želja Poslanika ﷺ, bila da se oporuka ne napiše.
Sa druge strane imamo brižljiv postupak Ibn Abbasa, koji se plašio da ummet ne propusti važnu oporuku, i ne sazna važnu stvar, što ga je zabrinulo i rastužilo, i što čak logički izgleda kao ispravniji stav.
Uglavnom, kroz dva različita mišljenja vidimo istu stvar, a to je briga i želja za najboljim mogućim rješenjem od strane obojice.
Pouka
U današnjim džematskim razilaženjima, često ljudi žele istaći istu suštinu problema ali kroz različit pristup i različitu metodologiju rješenja. To je stvar na koju se treba obratiti posebna pažnja jer se često dešava da se ljudi svađaju ‘oko istog mišljenja‘ do kojeg se dolazi uz različit pristup. Ako se shvati da imaju istu suštinu, mimoići će se svađa, ako se ne shvati, svađa će se nastaviti bespotrebno.
Sa druge strane, iz postupka ashaba vidimo da njihovo razilaženje nije bio hir, narcisoidnost, nadmetanje, nadvikivanje, subjektivnost i slično već istinska briga od strane Omera iz jednog ugla (da se u bolesti ne optereti Poslanik ﷺ ) i Ibn Abbasa (da se ne propusti oporuka koja može biti od izuzetne važnosti).
Danas u džematskim raspravama, nažalost često dominira nadvikivanje, želja za nametanjem mišljenja, nekultura komunikacije i neiskrena namjera. Sve to može biti pogubno za dobre odnose u džematu, slogu i zajedništvo, dovodi do gubitka energija, entuzijazma, što otežava organizacijski napredak i prosperitet. Zatim, sve navedeno ne rješava probleme u zajednici, što dovodi do guranja pod tepih istih, dok se ne nagomilaju i sami počnu izvirati i gušiti entuzijazam i ambiciju da se nešto više uradi.
Rješenje za ovakve situacije je teorijski jednostavno, a praktično trenutno, nažalost nemoguće.
Prvo, oni koji se razilaze, moraju znati da je interes zajednice ispred njihovog ličnog interesa. To znači da u trenutku kad razilaženje prijeti da eskalira moraš biti spreman da se ostaviš svoga mišljenja pa makar bio i u pravu! Kako vam ovo zvuči? Da, znam, kao naučna fantastika. Da pojasnimo. Razilaženje koje ne podrazumijeva promjenu kursa džemata u smislu vjerovanja, akide, menhedža, ispravnog puta, već podrazumijeva organizacione aktivnosti i problematike nižeg stepena, apsolutno zaslužuju da u trenutku eskalacije mišljenja koje vode u sukob, koje mogu dovesti do rasparčavanja, podjele i slično, takvo razilaženje, u tim trenucima zaslužuje da čovjek popusti pa makar bio u pravu. Ne da odustane, nego da popusti, da se stvari slegnu, strasti smire, šejtan ode tužan i da čovjek traži pogodnu priliku da svom džematu nakon izvjesnog vremena dodatno pojasni korist koja se propušta neizvršavanjem nečijeg prijedloga, ideje i aktivnosti. Onaj ko ovo nije u stanju da uradi, neka se zapita šta on radi u džematu i šta je njegov cilj, neka se samoobračuna.
Zašto ?
Čovjek koji svojom aktivnošću, djelovanjem, prijedlozima, idejama želi da istinski pomogne organizaciji zajednice, napretku i boljitku, njemu ne treba sila, snaga, galama ili ne dao Allah verbalno-fizički delikt da bi to uspio. Naprotiv, on će biti na usluzi, ponuditi svojoj zajednici rješenja, boriti se do granice razjedinjavanja da ono što je hajr ljudi iz njegove zajednice prihvate zarad argumenta, a ako dođe do situacije kategoričnog odbijanja, prijekora, on onda neće posezati za osvetom na isti način, već će tužan biti što njegova zajednica nije shvatila hajr i bereket te neke imaginarne aktivnosti, a sa druge strane ponosan što je ispunio emanet i predložio neku stvar svojim znanjem, umjećem, trudom i energijom za koju je sposoban. Povućiće se do trenutka ponovne prilike implementiranja takve ideje, kada se stvari promjene, stišaju strasti i šejtan izgubi zamah.
Neko će reći : “Da, ali ima lakši način, a pritom i dozvoljen ako si čovjek od funkcije i autoriteta u zajednici, a to je – Naredba, zabrana, sankcija, to će riješiti problem po ubrzanom postupku.”
Kažem, da! Ali pitanje je kolika će žrtva biti podnijeta tim načinom. Četvrtina, trećina ili polovina džemata! Drugo, zaboravite da gradite autoritete na funkciji, snazi i jačini. Naprotiv, takvi autoriteti su rijetki. Veoma rijetki. Od takvih rijetkih 10. samo 1. je onaj kojem je zajednica istinski važna, ali mu je važniji njegov autoritet. Ostalih 9. su oni kojima čak ni zajednica nije važna, već sopstveni uspjeh kome će zajednica samo biti služavka, izvinjavam se na izrazu.
Autoritet gradite na znanju prije svega. Sveobuhvatnom znanju! Autoritet gradite na žrtvovanju, nesebičnom žrtvovanju za svoju zajednicu. Budite poput šibice, koja predstavlja vaše tijelo. Kada je upalite svaki dio tijela koji sagori neka bude vaš, a onaj od pola ka vrhu koga plamen ne dohvati neka bude vaša zajednica. Neka vaš plamen žrtve bude na putu Gospodara za napredak vaše zajednice, nikako da bude obrnuto, da sagorevanjem zajednice sačuvate sebe. Ovo pogotovo treba da dođe do izražaja ako ste bitan faktor u vašoj zajednici, što ste bitniji to veći mehlem na ranu budite.
Naravno, ovo ne podrazumijeva kompromise nauštrb akide, menhedža, utabanog puta! Tu nema kompromisa, tu je svaki kompromis, ustvari izdaja. Tu se pokazuje muškost, čvrstina i postojanost. Tu se brani vjera! Ovdje je dozvoljeno upotrijebiti mentalnu, organizacionu i svaku drugu snagu, da onoga ko želi da ovo upropasti, sklonimo u najkraćem mogućem roku. Jer svaki sat izdaje, pravi godine nesagledive štete. I to je ono što me nekad istinski zabrine. Pomislim, da li je moguće da nakon svih silnih pobjeda koje smo kao zajednica ostvarili u odnosu na nevjernike, može se desiti da nas neki naši iznutra oslabe i poremete. Pa se sjetim da može, i već u praksi znamo kako to izgleda. Da ne govorimo o sunnetu i uputama kako je to izgledalo kroz historiju. To je uvijek bio zadatak munafika i neznalica. Da nas Allah sačuva toga!
Zaključak
Razilaženje je neminovno i bez njega ne može da se ostvari nijedna reforma ili napredak.
U stvarima akide, menhedža, trasiranog puta zajednice, nema kompromisa. Sva sredstva se koriste da se suzbiju fitne. Onaj ko ovdje popusti pravi ogromnu grešku i postaje jedan od zabludjelih.
U organizacionim stvarima koje podrazumijevaju aktivnosti, prijedloge, mišljenja, ideje, kritike, pohvale, mora postojati kompromis. Ukoliko se javi opasnost od podjela i frakcija, popuštanje je obavezno do trenutka dok se ne stvori nova prilika za kompromis, jer odustajanja od napretka, pozitivnih reformi ne smije da bude. Dakle, popuštanje da, odustajanje ne.
Inače, radi pouke na kraju, često se dešavalo da oni koji neće da popuste u manje važnim, organizacionim stvarima i koji su spremni zarad svog mišljenja da podijele džemat, kasnije popuste u onim najvažnijim, akidi, menhedžu, utabanom pravcu zajednice.
Gospodaru naš, popravi nam stanje i učini da nam interes i napredak zajednice uvijek budu ispred ličnih interesa.
_____________________________________
Napomene autora:
*tekst napisan 24.08.2022. godine
*tekst inspirisan navedenim hadisom
*tekst o razilaženju je zasnovan na ispravnim shvatanjima kako postupiti u konfliktnim situacijama
*tekst je savjetodavnog karaktera
Nema komentara