Učio sam edeb i ahlak (ponašanje, blagost, kulturu) od ljudi pa sam bio grub a zatim sam učio edeb i ahlak (ponašanje, blagost, kulturu, ) od Poslanika ﷺ pa sam postao blag.
•Osorost i grubost
Živjeti u okruženju osorosti i grubosti nije nepoznanica. Međutim, ne treba dozvoliti da čovjeku ustaljena praksa bude da je osoran i grub.
Kako je samo neprijatno sresti čovjeka koji je poznat po osorosti i grubosti. Nekako bismo ga najradije mimoišli kada bismo ga sreli na ulici. Samo da ne progovorimo sa njim ni riječ. Šta ćeš progovoriti sa onima od kojih ne očekuješ prijatan govor. Koji samo otežavaju, dovode u neprijatnu situaciju, grubi su, nekulturni i ne prezaju od lošeg ponašanja čak ni na javnim mjestima.
Zamislite samo, kako je tek njihovim porodicama… Dolaze namršteni odlaze namršteni. To se nekada smatralo patrijarhalnošću ili muževnošću. Nekoliko puta sam čuo na raznim muhabetima kažu : ‘Ranije ljudi nikada ne bi držali dijete u naručju, niti ga poljubili.’
•Blagost
I onda se sjetim primjera i uputa od Poslanika ﷺ :
“Aiša radijallahu anha prenosi da je neki beduin upitao Vjerovjesnika ﷺ:
-Zar ljubite vašu djecu!? Mi ne ljubimo svoju.
Poslanik ﷺ je odgovorio:
-Šta ti ja mogu kad ti je Allah iščupao milost iz srca. [Buhari, 5652]
•Sumnjičavost
Ima onih koji su sumnjičavi prema svemu i svakom! Prevario ga neki tamo, umjesto 5 metara drva, donio mu 4 i on od tada ne vjeruje više ni svojoj sjenci. Za njega su svi prevaranti, lažovi, sa lošim namjerama.
Muavija kaže: “Čuo sam od Vjerovjesnika ﷺ korisne riječi; čuo sam kako kaže: ‘Ako budeš sumnjičav prema ljudima, pokvarit ćeš ih.’ Zato ja nisam sumnjičav ni prema kome.“
[Ebu Davud 4888]
Jedan od načina da čovjek sumnjičavošću pokvari one oko sebe jeste da ljudi koliko god dobra da urade, onaj sumnjičavi mu ne vjeruje. On vidi da je to dobro svojim očima ali opet ne vjeruje u ispravnu namjeru-nijet. Tako vodi sebe i drugog u ‘eutanaziju’ dobrih i pozitivnih stvari.
Ovaj drugi će reći : ‘Nisam budala da radim dobro kad mi ga niko ne zna.’
Inače sumnjičavi ljudi žive teškim životom, kako poslovnim tako i svakodnevnim. Vječno u strahovima. Takav život dovodi do brige, tuge, obuzetosti strahom, bez osmjeha, sreće i pozitivne energije.
•Osmijeh
Samo jedan hadis je dovoljan onim ‘mračnim’ osobama.
“Otkako sam primio islam, Allahov me Poslanik ﷺ, nikad nije vidio (susreo), a da mi se nije osmijehnuo.”
Naravno u prirodi čovjeka je promjena raspoloženja, briga, tuga, nervoza, ali sve dok su to trenutne pojave to nije problematično. Međutim kod onog kod koga su trajne, taj treba da se zapita i neutralizira problem koji pri sebi ima kako bi mogao voditi lijep i miran život.
•Šala
Imate i one koji ne prihvataju šalu, niti se šale. Pored toga što mislim da je to pretjerizam u ponašanju, jer obično takvi ljudi vuku sa sobom neki kompleks (da se predstave ozbiljnim, mudrim, pametnim, zabrinutim, kao oni koji nemaju vremena za šale), ovu stvar ipak lično ne zamjeram, jer je pravo svakog čovjeka da se ponaša u skladu sa principima koji mu odgovaraju, sve dotle dok ti principi ne ugrožavaju drugog. Onaj ko se ne šali ne ugrožava nikog, samo je možda ponekad ‘previše ozbiljan’.
Ebu Hurejre prenosi da su rekli Poslaniku ﷺ :
–Allahov Poslaniče, pa ti se sa nama šališ.
-Ali uvijek govorim istinu.
[Et-Tirmizi, Ahmed, El-Bejheki]
•Dobro raspoloženje
Zaista čovjeku, mimo vjere, rijetko su date ljepše stvari od zdravlja i dobrog raspoloženja, kao i lijepog ahlaka. Naravno nisam spomenuo bogatstvo-imetak, jer je krilatica ‘novac ne donosi sreću’, dokazano istinita. To često možete vidjeti kod onih koje novac posjeduje. Briga, nemir, nespokoj na njihovim licima.
Jednog dana je Allahov Poslanik ﷺ, izašao među ljude vidno raspoložen, pa ga upitaše:
–Allahov Poslaniče, vidimo da si raspoložen – rekosmo.
-Jesam elhamdulillah-odgovori on.
Nakon toga neko od prisutnih spomenu bogatstvo, pa Allahov Poslanik ﷺ, reče :
“Bogatstvo nije problem za onog ko je bogobojazan, ali bolje mu je zdravlje. A raspoloženje je blagodat.”
[Ibn Madže]
Često dragi naši čitaoci razmišljam dokle smo mi stigli sa našim edebom, ahlakom, moralom, etikom uopšte.
•Vjerski mrak
Gledam ljude koji teorijski znaju kako treba da se ove stvari sprovedu u životu, ali praktično su sušta suprotnost. Onda razmišljajući kažem sebi, dolazi vrijeme kada praksa postaje važnija od forme i teorije. Kada je važnije praktično biti dobar, pouzdan musliman, od emaneta, nego neko sa puno teorijskog znanja koji se na njemu ne vidi, ne primjećuje ili neko sa puno formalnih ibadeta ali bez emaneta vjere.
Kako je malo danas takvih, pouzdanih, vjerski pouzdanih prije svega, koji su izgradili čvrste temelje na kojim stoje, i koje ne može poljuljati obični povjetarac. Koliko je samo teoretičara koji si izdali emanet vjere, prije svega baveći se stvarima koje su od usula vjere, praveći katastrofu teorijsko-praktičnog karaktera ostavljajući na cjedilu zajednicu, džemate ili svoje okruženje. Naravno onda kada čovjek izgubi vjerski karakter, izda emanet vjere, onda je i ljudski odnos upitan. Šejtan onoga koji izgubi vjerski karakter lakše prevari da izgubi i ljudski, te takav je teško spreman da prizna grešku ili da se povrati na trasirani put vjere. Naprotiv, čak i ako uvidi grešku, on se služi manipulacijama, lažima, prevrtanjem činjenica, pogrešnim tumačenjima i potvorama kako se ne bi vratio, povratio i pokajao. To je u stvari uticaj šejtana na izgubljene duše koje sebe nisu mogle pronaći ni na čemu. Ni u jednoj zajednici, ni u jednom džematu, uopšte ni u jednom kolektivu. Oni rijetki koji su se uspjeli izvući, učinili su to Allahovom milošću i moguće, nagradom za iskrenost u traženju izlaza, pa makar to značilo priznavanje sopstvene greške.
Sa druge strane oni koji su izgubili vjerski kompas, a zatim i ljudski karakter, većina ih se nije uspjela vratiti i pored jasnih dokaza zablude na kojoj su. Nagledao sam se takvih mnogo u našoj zajednici (džematima), i danas se pitam šta čekaju? Kad će se vratiti? Smrt kuca na vratima!
Gospodaru naš, učini nas postojanim na Tvome putu, učini da strahujemo od prijekora Tvoga, a ne prijekora ljudi. Učini da strahujemo od mišljenja Tvoga o nama, a ne mišljenja ljudi. Učini da nam ti budeš Gospodar duša, srcem, riječima i djelima, a zaštiti nas skrivenih spletki i zaštiti nas robovanja ljudima.
Nema komentara