Iskreno činjenje djela Allahu, ‘azze ve džell, je od stvari koje su najteže za dušu, ali je nagrada koja se nadovezuje na nju ogromna. S kojim god djelom se spoji iskrenost, ona će podići svog vlasnika na visoke stepene.
Može se desiti da dva čovjeka klanjaju isti namaz a da među njima bude razlika u nagradi kao što je razlika između istoka i zapada. Zbog toga što je jedan bio iskren i skrušen u namazu, dok drugi nije bio takav. Tako je na primjer i kada se iskrenost spoji sa sadakom, sadaka može biti mali iznos a da Allah radi nje upiše čovjeku veliku nagradu. Kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u hadisu o sedmorici koje će Allah staviti u Svoj hlad na dan kada drugog hlada mimo Njegovog ne bude, pa je spomenuo od njih čovjeka koji je udijelio sadaku koju je sakrio, tj. bio je iskren prema Allahu u njoj, tako da njegova ljevica nije znala šta udjeljuje desnica. Zbog jačine njegove iskrenosti, kada bi lijeva ruka imala vid ne bi mogla vidjeti desnu ruku dok udjeluje. Uzrok ovakvog postupka jeste zbog toga što ne želi ni nagradu ni zahvalu ni od koga od ljudi. Štaviše, neki dobri ljudi su došli dotle da zbog svoje iskrenosti prilikom udjeljivanja nisu željeli da siromah dovi za njih. Već bi, ukoliko bi siromah dovio za njih, i oni bi dovili za njega istom dovom, kako bi njihova nagrada bila potpuna.
Prenosi se da bi Aiša, radijallahu ‘anha, slala svoga slugu sa sadakom i govorila: “Pogledaj kakvu će dovu uputiti za nas, pa i ti uputi sličnu dovu za njih. Ako kažu: Barek Allahu fikum – Allah vam podario bereket, ti reci: Ve fikum barek Allah – I vama Allah podario bereket.”
Zbog čega je Aiša, radijallahu ‘anha, ovako postupala? Zbog toga kako bi joj nagrada bila potpuna, te zbog jačine njene iskrenosti. Oni (tj. ashabi i ashabijke) nisu željeli nagradu ni zahvalu ni od koga. Nisu željeli ni zahvalu, ni pohvalu, pa čak ni dovu, jer su željeli potpunu nagradu od Allaha. Dakle, ovakva iskrenost podiže insana na visoke stepene.
Štaviše, čak ako bi se iskrenost spojila sa jednom riječju, pa tako jednu riječ koju čovjek kaže iskreno, možda ta jedna iskrena riječ bude razlog da mu Allah upiše svoje zadovoljstvo do dana kada će Ga sresti.
Bilježi imam El-Buhari u svome Sahihu od Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:
إنَّ العَبْدَ لَيَتَكَلَّمُ بالكَلِمَةِ مِن رِضْوانِ اللَّهِ، لا يُلْقِي لها بالًا، يَرْفَعُهُ اللَّهُ بها دَرَجاتٍ.
“Zaista rob izgovori riječ kojom je Allah zadovoljan, ne pridajući joj značaj, pa ga Allah zbog nje uzdigne na visoke stepene.”
Kakva je ovo riječ? Rečeno je da je to riječ koju vjernik izgovori iskreno radi Allaha. A pojedini komentatori su rekli da je to riječ kojom se od muslimana otkloni nepravda. Na primjer nekom muslimanu je učinjena nepravda, pa ga ti odbraniš time što si rekao jednu riječ u nekom medžlisu (skupu). Pojedini komentatori kažu da je to ta riječ zbog koje Allah upiše čovjeku Svoje zadovoljstvo do dana kada će Ga sresti. Međutim, ispravno je da su ovo primjeri i da ovo obuhvata sve ono u čemu je rob bio iskren prema Allahu, ‘azze ve džell. Pa tako možda zbog samo jedne riječi koju čovjek izgovori iskreno radi Allaha Uzvišenog, Allah mu upiše Svoje zadovoljstvo do dana kada će Ga sresti.
Zato je iskrenost veličanstvena i nevjerovatna stvar. Nije se iskrenost spojila sa nekim djelom, a da Allah zbog tog iskrenog djela nije upisao veliku nagradu čovjeku i da mu nije podario bereketa u tom djelu.
Pogledaj na primjer u prijašnje učenjake, na primjer učanjake poznatih četiri mezheba: hanefijski, malikijski, šafijski i hanbelijski. Zar je u ummetu bilo samo ova četiri mezheba? Ne, bilo je mnogo mezheba, ali su nestali. Učenjaci kažu ostala su ova četiri mezheba zbog velike iskrenosti ovih imama, a Allah najbolje zna. Također Allah dadne bereketa u nekim knjigama, kao na primjer knjiga “Rijadus-salihin/Vrtovi pobožnjaka” od En-Nevevija. Skoro da nema mesdžida u kome nije čitana ova knjiga. Kažu da je to vjerovatno zbog iskrenosti njenog autora. Pa se iskrenost nije spojila ni sa jednim djelom, a da Allah nije dao bereket u njemu.
Stoga, na muslimanu je, a posebno na tragaocu za znanjem, da se brine o tome da ostvari iskrenost u svim svojim djelima. Da bude iskren prema Allahu u svojim ibadetima, da bude iskren prema Allahu u svome traganju za znanjem, i da bude iskren prema Allahu u svemu.
_________________________
Autor: prof. dr. Sa’d b. Turki el-Hathlan
Preveo sa arapskog: Midhat Kalender, prof.
2 0 komentara
Molim Uzvisenog Allaha Subhanehu ve te’ala da nagradi brata za prevod ovog texta Allahumma Amin
Allahume amin.