Toliko sam oduševljen jednim čovjekom, njegovom hrabrošću, pronicljivošću i mudrošću, toliko sam čvrsto na stanovištu da mi je najveći uzor u životu. Toliko mi se probudi ponos i hrabrost kada čitam o njemu. Toliko uživam dok se ‘družim’, sa Allahovim Poslanikom, ﷺ!
Mekanski period. Teška situacija. Od strane mušrika bojkot, propaganda i hajka protiv Muhammeda ﷺ.
Buhari u djelu Et-Tarih i Taberani u djelu El-Mu'džemul-kebir bilježe od Midrike b. Muniba, on od svog oca, od djeda koji je rekao :
Vidio sam Allahovog Poslanika ﷺ, u doba paganstva kako govori :
‘O ljudi, recite: La ilahe illallah, bićete spašeni!’
Neki su ga pljuvali, grdili, psovali, gađali. Tada dođe djevojčica sa kofom vode i opra mu lice i ruke od zemlje koju su po njemu posipali a on joj reče:
‘Kćerkice, ne boj se za svoga oca poraza i poniženja.’ Upitao sam: ‘Ko je ona?’ Rekoše: ‘Zejneb, kćerka Allahovog Poslanika ﷺ.’ – A bila je divna djevojčica.”
U teškim okolnostima, pod teškim uslovima, Poslanik ﷺ, je krenuo u diplomatsku ofanzivu, fokusiravši svoj poziv među mnogobrojna plemena.
Kako bi izbjegao blokade i kontraofanzivu Kurejšija, odabrao je da svoje sastanke održava u naseljima plemena koja je pozivao, fokusiravši se prije svega na brojnija i snažnija plemena.
Jedno od najvažnijih plemena jeste bilo pleme Benu Amir. Dobro pripremljen sastanak koji je podrazumijevao poznavanje brojnosti i snage toga plemena govori da to nije bila spontana, već ciljana, dobro pripremljena da'va. Izgledi za uspjeh su bili pozitivni i postojala je realna šansa da pleme Benu Amir ojača islam i muslimane. Naravno, Poslanik ﷺ, prvo u šta ih je pozvao jeste da prihvate islam, te zatražio od njih da mu pruže zaštitu i budu njegovi pomagači.
Jedan od vođa plemena Benu Amir Bejhara b. Firas je rekao :
“Tako mi Allaha, ako prihvatim ovog čovjeka, pregaziću sa njim sve Arape.”
Zatim je upitao Poslanika, ﷺ:
“Šta kažeš!? Ako ti se zakunemo na tvoju vjeru, pa ti Allah da pobjedu nad onima koji su ti se suprostavili, hoće li vlast nakon tvoje smrti pripasti nama?”
Poslanik ﷺ odgovara :
“Vlast pripada Allahu i On je daje kome hoće!”
Behajra odgovori:
“Zar da zbog tebe položimo živote pred Arapima, pa kada ti Allah dadne pobjedu da vlast pripadne nekom drugom mimo nas? Ne treba nam to u što pozivaš.” –Tako su ga odbili.
Čitam ovo, obuzima me ponos, razdraganost, unutrašnja ljepota, gordost i hrabrost.
Ljudi moji… Toliko je bio fizički i vojno potreban ovoga plemena, toliko bi mu značila ta podrška i olakšala njegov poziv, međutim nema kompromisa. Drugim rječima – ‘Može kompromis, ali na Allahovim principima i pravilima.’
Principi našeg Gospodara ne podrazumijevaju želju i utrku za vlašću, već želju i utrku za pozivanje na dobro i odvraćanje od zla nadajući se nagradi od Gospodara, a ne nekoj funkciji ili ministarstvu.
Danas vidite odstupanje političkih faktora Bošnjaka od ovih principa, vidite besmislene kompromise i tihe koalicije među zakletim neprijateljima, samo da bi se održala vlast ili pridobila neka nova pozicija u vlasti. Nema granica, crvenih linija. Sve je prihvatljivo. Politika Bošnjaka je postala svaštara gdje se sve miješa.
Ako pratite pregovore među Bošnjacima koji su politički faktor, vidjećete da više nema ovih principa, i to ih nema ni kod onih koji su pod sjenkom vjere, ili uz podršku ‘Islamske zajednice’ i njihove uleme, krenuli u neprirodne koalicije. Sva borba se zasnovala na parčadima vlasti u gradovima Sandžaka. Ako govorimo o pregovorima i koalicijama Bošnjaka sa vlastima u Srbiji, oni su zasnovani isključivo na uskopolitičkim interesima stranke a ne naroda. Veoma lako se odričemo islamskih principa, uspostavljajući, glasajući i legalizujući nevjerničke principe, uz svesrdnu podršku onih u odorama uleme, kako bi se dobio uticaj, gradska vlast, pozicija ili ministarstvo.
Biću blag. Najveća moguća zloupotreba vjere jeste da Bošnjak/deklarativno musliman, dobije poziciju potpredsjenika vlade, ili skupštine zasnovane na sekularnom principu vladanja, koje je u direktnoj suprotnosti sa najvažnijim načelom i Ustavom islama – Kur'ana, kao originalne Božije riječi. Što je najgore, to se predstavlja legalnim od strane vjerskih predvodnika Bošnjaka, dovodeći time u zabludu političke predvodnike i obične Bošnjake da je to jedina ispravna politika.
Iz tog razloga, jedini lijek za ovu bolest jeste fokus na lokalnim samoupravama, njihovom vjerskom, ekonomskom, obrazovnom i kulturnom progresu.
Sa druge strane, odustajanje od vlasti na državnom nivou, zauzvrat kompenzacija za veća prava na lokalnom nivou. Umjesto da dobiju pozicije u skupštini ili ministarstvu, neka dobiju puteve, škole, univerzitete, veće budžete. Umjesto ministarstava neka dobiju veću vjersku autonomiju, oživljavanje islamskih načela u smislu formiranja sudskih jedinica koje će moći da primjenjuju načela islama u sporovima, pogotovo iz građanskih i porodičnih odnosa, kako bi se očuvao vjerski život Bošnjaka i spriječila masovna ‘sekularizacija islama’. Islam i sekularizam su dvije nespojive stvari, jedna drugu isključuju, tako da ih je potrebno odvojiti teorijski i praktično.
Da bi se neka vjerska prava ostvarila, apsolutno nije potrebno rušenje bilo kojeg ustavnog poretka neke države, jer se on može ostvariti isključivo pregovorima i ugovorom o međusobnom priznanju i poštovanju prava na odabir vrijednosti po kojima zajednice žele živjeti. Odličan primjer imamo u šerijatskim sudnicama koje su postojale u vrijeme monarhije ili Kraljevine Jugoslavije (1918-1941).
To je model povratka islamskih principa čak i u državi autokratskog sistema kakva je bila monarhija, a da ne govorimo da je danas deklarativno demokratija preovladavajući sistem, koja propagira mnogo veća vjerska i ljudska prava i slobode nego što to inače biva u monarhijama.
Umjesto da o ovome naši politički predstavnici brinu, da za ovo pregovaraju i da u ovome traže partnere sa vlastima u R. Srbiji ili Bosni i Hercegovini, Grnoj Gori, oni pregovaraju hoće li biti ministri ili potpredsjednici skupština.
‘Daleko zlo-bilo’, da još se neko usudi da kaže, da je muslimanima sa vjersko – teorijsko-naučnog aspekta bez razilaženja među ulemom, od prvog dana islama do dan-danas, obaveza da se zalažu isključivo za islamske vrijednosti, principe i zakone shodno svojim mogućnostima, a ne da se zalažu za sekularne pozicije vlasti, principe i zakone. Ovo vam svjedočim i garantujem pred Bogom, ljudima i svom javnošću koja ovo bude nekada pročitala. Da su snagu usmjerili za borbu za one principe koje sam naveo umjesto za principe vlasti, pozicije i ugleda, drugačije bi izgledao islam danas, a samim tim i oni koji se deklarišu kao muslimani.
To je razlika između jedinog uzora, Poslanika ﷺ, njegovog načina pregovaranja u teškim trenucima i današnjih uzora, predvodnika Bošnjaka za kojima se ljudi povode.
Poslanik ﷺ, je umeo da pregovara zato što je teorijski i praktično znao gdje ne smije da se pravi kompromis i zato što mu vlast nije bila cilj sama po sebi dok ovi danas su spremni na sve vrste kompromisa, pa makar podrazumijevali i odustajanje i zamjenu principa koje nam je uspostavio Gospodar. Zato se nalazimo u vremeplovu dekadence, pogrešnih poteza, genocida, zločina, oduzimanja prava, diskriminacije i asimilacije prema nevjerstvu. To će dovesti do toga da za 50-100 godina ‘islam’, kojeg tada budi baštinili Bošnjaci, više neće biti monoteistička religija, ili će biti deklarativno, samo u definiciji, kao što je to slučaj sa hrišćanstvom danas. Tome nas vode današnji političari uz prećutnu ili direktnu podršku uleme.
Mi smo se tome dužni suprotstaviti shodno svojim mogućnostima, riječima, knjigama, govorima, upozoravanju, savjetima našim ljudima kojima želimo da budu iskreni nosioci izvornog islama, ne zato što ako to ne učinimo islama neće biti, već zato što bez toga nemamo kud na onaj svijet.
Mi nekada zaboravljamo da sve što na dunjaluku činimo, je u stvari priprema za vječni život.
Vrijeme je za politiku vjerskih interesa na bazi dogovora, razumijevanja, mira i međusobnog uvažavanja. Politika poltronstva, odricanja od vjere, mijenjanja izvornog islama, rušenje principa i zakona Gospodara, treba da bude prevaziđena. Politika nacionalnog naboja, potenciranja nacije, lažnih himni i zastava, predstavlja politiku paganstva. Iako su mislili da će ih zaštititi zla, naprotiv, proizvela je zlo, jer davanje prednosti naciji nad vjerom je upravo dovelo do kompromisa na štetu vjere a dovelo do poraza nacije. Tako smo izgubili i jedno i drugo. Ako ne promijenimo politički kurs, ne samo da nećemo uspjeti na ovome svijetu, nego ćemo izgubiti i budući svijet. Dakle, opet gubimo i jedno i drugo.
Moramo jednom za svagda staviti tačku na kompromise koji dovode do poraza, moramo jednom za svagda naučiti da u najosnovnijim načelima vjere nema kompromisa! U sporednim može, nema problema, ali u osnovi vjere, ako ne budemo čvrsti bedem, bićemo poraženi na dunjaluku i ahiretu!
Nema komentara