POKAJANJE تَوْبَة –

Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu. Samo Njemu se zahvaljujemo i samo od Njega pomoć i oprost tražimo. Utječemo se Allahu od zla koje naše duše nose i od naših  loših djela. Onoga koga Allah na Pravi put uputi  – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti. Svjedočim da nema ničeg dostojnog obožavanja osim Allaha, Jedinog koji nema sudruga i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, neka je salavat i selam na njega, na njegovu porodicu, ashabe, i sve one koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana.

Pokajanje je obraćanje Svevišnjem, Onome koji zna sve tajne i koji oprašta grijehe. Pokajanje je početak puta pobožnih, polazište odabranih i pribježište Allahu bliskih. Pokajanje je  povratak Uzvišenom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega što Uzvišeni mrzi i čime nije zadovoljan. Pokajanje je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvišenog Allaha.

 قُلۡ يَٰعِبَادِيَ ٱلَّذِينَ أَسۡرَفُواْ عَلَىٰٓ أَنفُسِهِمۡ لَا تَقۡنَطُواْ مِن رَّحۡمَةِ ٱللَّهِۚ إِنَّ ٱللَّهَ يَغۡفِرُ ٱلذُّنُوبَ جَمِيعًاۚ إِنَّهُۥ هُوَ ٱلۡغَفُورُ ٱلرَّحِيمُ

Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” 

 Prikaz drugih ajeta;

 „Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehe od toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.“ (En-Nisa, 48.)

“Tražite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prašta ” (Nūh, 10.)

Uzvišeni Allah kaže:

„Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste.” (El-Bekara, 222.)

Imam Tirmizi bilježi hadis u kojem Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem kaže: ”Svaki sin Ademov (čovjek) griješi, a najbolji griješnici su oni koji se mnogo kaju.”

 U drugom hadisu kojeg bilježi imam Muslim od Ebu Hurejre, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada vi ne biste griješili, Allah Uzvišeni bi vas zamijenio narodom koji će griješiti i moliti Allaha za oprost, a On će im praštati.”

Pokajanje u islamu nije stvar do koje je nemoguće doći, niti se radi o komplikovanim etapama kroz koje pokajnik može proći samo uz uloženi veliki trud i napor. Pokajanje je jednostavno i lahko. Njegova vrata su u svakom trenutku otvorena i na njih može ući ko god se želi pokajati i od grijeha očistiti. Od Allahove milosti ga neće niko otjerati, sa Allahovih vrata ga neće niko vratiti. Između njegove tevbe i Allaha nema nikakvog posrednika ma koliko bili veliki i mnogobrojni njegovi grijesi.

Bilježi imam Muslim od Ebu Hurejre, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Allah se više obraduje pokajanju Svoga roba nego što se neko od vas obraduje pronalasku svoje izgubljene životinje.”

Bilježi imam Ahmed da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Otkup za učinjeni grijeh je kajanje.”

Čovjek na ovaj svijet dolazi potpuno čist, bez grijeha. Ali, vremenom se taj potpuno čisti fitret zaprlja grijesima i tako izgubi svoju čistoću.

U jednom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

“Kada vjernik počini neki grijeh, na njegovom srcu se pojavi crna tačka, pa ako se pokaje, okani ga se, i Allaha zamoli za oprost, ona (crna tačka na srcu) bude izbrisana. Ako se ne pokaje i ustraje na grijehu, crna mrlja se širi, sve dok u potpunosti ne prekrije njegovo srce.”
To je prekrivač koji Uzvišeni Allah spominje u ajetu: ”A nije tako, već je ono što su radili prekrilo srca njihova!” (Mutaffifūn, 14) (Tirmizi, Tefsir, 83; Ibn Madže, Zuhd, 29 (br. 4244); Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 2/297.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozivajući nas na tevbu, kaže: “O ljudi! Pokajte se svome Gospodaru, jer zaista,  ja Mu se kajem po stotinu puta dnevno!” (Muslim)

Najbolji istigfar je istigfar popraćen napuštanjem ustrajnog činjenja grijeha.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Učiniti tevbu znači ne vraćati se više na isti grijeh.”  (Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 1/446; Bejheki, Šuabu ‘l-iman, br. 7036; Hejsemi, Medžmau ‘z-zevaid, 10/199.)

Fuadajl b. Ijad, je rekao:  “Traženje oprosta od Allaha, a nenapuštanje grijeha je istigfar lažljivaca.”  (Gazali, Ihjau ulumi ‘d-din, 1/566.)

 Ukoliko prilikom izgovora istigfara u srcu još uvijek postoji misao o ustrajavanju u grijehu, onda se takva osoba smatra lašcem,

Ona se nije istinski okrenula Allahu, i Njegovim propisima. Vezano za to, Huzejfe, radijallahu anhu, je rekao: “Čovjeku je kao grijeh dovoljno da se, nakon što poslije nekog grijeha kaže ‘estagfirullah’, ponovo vrati tom grijehu.”

Islamski učenjaci kažu da je pokajanje stroga obaveza svakog muslimana koji počini neki grijeh. Da bi pokajanje bilo ispravno potrebno je ispuniti nekoliko uslova:

• prestanak činjenja grijeha
• iskreno kajanje zbog učinjenog grijeha
• čvrsta odluka da se osoba neće vratiti tom grijehu