Kada čovjek sagleda globalnu situaciju u našim vjerskim zajednicama i džematima, pogotovo neko ko je imao prilike boraviti u više različitih država i dokučiti način rada i organizovanja tih manjih zajednica, vremenom je mogao primjetiti neke od nedostataka, koji iako nisu tragični, ipak koče napredak, reformu i uspjeh, pogotovu na polju da've. Jedan od tih nedostataka jeste i nedovoljna transparentnost u radu.
Jezički, prvo našta podsjeća riječ transparentnost, jeste transparent.
To vam je platno okačeno na vidljivom mjestu na kome nešto piše ili tabla sa nekom porukom koju neko visoko podigne kako bi bila vidljiva svima.
Na latinskom “trans”, znači prozirnost a “parere” – pokazati se.
Terminološki predstavlja vidljivost ili dostupnost javnosti.
Problem koji se javlja u užim, konzervativnijim vjerskim zajednicama (one su predmet i fokus našeg interesovanja ovaj put), jeste nedovoljna transparentnost kako pojedinaca koji čine tu zajednicu, tako i kompletne zajednice koju čine ti pojedinci.
Pojedinačna netransparentnost
Ako govorimo o pojedincima, taj nedostatak transparentnosti se ogleda u neadekvatnom predstavljanju javnosti (sakrivanjem identiteta ili predstavljanjem na način kako ne bi mogao da se utvrdi njihov identitet, npr. pseudonimima ili nadimcima; pod nadimcima ne mislimo da je problematično da čovjek ima nadimak poput poznatih nadimaka iz vremena ashaba, već da čovjek sebi daje nadimak kako bi sakrio svoj pravi identitet – i da je to osnova kod njega).
Posljedice pojedinačne netransparentnosti su sljedeće; sumnja od strane ljudi u nešto što pozivate, nepovjerenje, predrasude, kukavičluk od strane onoga ko je netranspatentan i slično.
Pojedinačna netransparentnost daje slabije rezultate i onda kada pozivate u istinu, dok transparentnost daje bolje rezultate čak i kada se poziva u laž.
Nedostatak transparentnosti istine daje priliku transparentnosti laži da popuni prostor među masama, bez konkurencije, jer je istina skrivena.
Neki od razloga pojedinačne netransparentnosti:
– nedostatak znanja, nesigurnost, ‘sakrivanje dobrih djela’, strah od reakcije javnosti kako unutar svoje zajednice tako i šire javnosti, strah od pogrešnih stavova, loše namjere, strah od službi i slično.
Oblici pojave netransparentnosti:
–lažno predstavljanje;
-sakrivanje pravog identiteta;
-podsticanje na sakrivanje identiteta;
-omalovažavanje transparentnosti;
-smatranje transparentnosti kao grijeh, isticanje, narcisoidnost, neispravan nijet i slično.
U razgovorima nekada možete čuti neispravno ismijavanje ili omalovažavanje transparentnosti pojedinca na neki od sljedećih načina:
-pogledaj ga stavio svoj potpis;
-pogledaj, napisao svoje ime i prezime;
-pogledaj kako se oholi;
-pogledaj kako traži popularnost.
Kako je postupao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ?
Kada razmislimo o našem uzoru i njegovim postupcima, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem a onda i postupcima onih nakon njega dolazimo do sljedećih zaključaka:
-osnova je da Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nije koristio načine i metode da sakrije svoj identitet (ime, prezime ili nadimak po kojem je poznat);
-osnova je da metode i načine prikrivanja identiteta ili prikazivanja lažnog identiteta nisu koristili ni ashabi (ovdje ne uzimamo u obzir ratno stanje i stanje povećane bezbednosne opasnosti, poput direktne opasnosti po život i slično).
U Kur'anu imamo sure koje nose ime po poslanicima (Muhammed, Nuh, Jusuf, Junus, Ibrahim…)
Iako za Kur'an eventualno možemo reći kao izgovor, “pa dobro, nisu oni sami sebe potpisali”, pogledaćemo nekoliko primjera iz prakse Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
Kada bi se obraćao pismima delagacijama ili vladarima to bi izgledalo ovako:
“Od Muhammeda Resulullaha, Herakliju, Bizantijskom vladaru.”
Ili bi pismo bilo opečaćeno njegovim pečatom.
Zamišljam sad, sve one ashabe, koji su nam lancem prenosilaca prenijeli vjeru, šta bi bilo da nisu dozvolili da se njihova imena spominju? Ili da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu rekao npr.:
“Napišite da sam osoba X, kako bih sakrio svoja dobra djela prenošenja znanja…”, ili “neka lanac prenosilaca bude bez mog imena…”
Ili da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme ili neko od ashaba zabranio da se spominje ime Aiše, neka je Allahova milost na nju, kao prenosioca hadisa ili prenosioca znanja koje je širila ljudima…
Iz istorijskih događaja takođe možemo izdvojiti i tekst ugovora koji je Omer, radijallahu anhu, sklopio sa stanovnicima Kudsa glasi:
“U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog! Ovo je sigurnost koju Allahov rob, Omer, vladar pravovjernih, daje stanovnicima Kudsa.“
Zamislite da su učenjaci svoje učenike učili, da se knjige, tekstovi, čiji su autori naša ulema, ne potpisuju, kako ne bi postali poznati?!
Zamislite samo, kakva bi šteta vjeri bila nanijeta ovakvim nepromišljenim stavovima ili postupcima?!
Zamislite da je osnova da se poziv u vjeru, da'va, vrši na način da se ne zna od koga dolazi?!
Savjet
Lažno predstavljanje, kao osnova kod čovjeka, nije ispravno i govori o lošim moralnim osobinama.
Sakrivanje identiteta, kao osnova kod čovjeka, pogotovo onih koji žele da se bave da'vom ili nekim segmentima da've nije poželjno iz razloga što nanosi više štete nego koristi.
Podsticanje na sakrivanje identiteta bez argumentovanog razloga, nije ispravno, jer odgaja generacije kukavičluka, kompleksa i nepotrebnih strahova da će im se nešto desiti ako budu transparentni.
Čuvanje i sakrivanje dobrih djela, ostavite za ibadete poput dobrovoljnih namaza (noćnih), posta, sadake i slično a ne sakrivanje identiteta u javnim tekstovima, knjigama, člancima, javnim debatama i da'vi uopšte.
Prigovor da onaj ko je transparentan ima problem sa nijetom zašto nešto radi, je prazan prigovor. Transparentnost i nijet su dvije različite stvari koja jedna drugu ne isključuju.
Sa druge strane, navešćemo i jedan lični primjer eventualne štete koja može da nastane netransparentnošću, recimo u našem radu.
Na primjer, ukoliko bi smo u našem časopisu ‘Monoteistička misao’, koji izlazi jedanput godišnje, naveli tekstove koji nisu potpisani, mimo toga što bi to smiješno i neozbiljno izgledalo, rizikovali bi da budemo kažnjeni oko 400 eura po nepotpisanom tekstu.
Zaključak
Transparentnost je jedan od važnih koraka koje čovjek treba preduzeti kako bi otklonio mnoge poteškoće i sumnje, takođe kako bi postigao veći uspjeh u onome čemu poziva.
Bespotrebno sakrivanje identiteta ili podsticanje na sakrivanje identiteta nema nikakve osnove, niti donosi bilo kakvu korist, naprotiv nanosi štetu kako pojedincima, kolektivu, tako i projektima koji se rade na netransparentan način.
Iz svega navedenog, podstičemo braću i sestre da se oslobode kompleksa zatvorenosti koji nam je decenijama usađivan.
Podržavajmo transparentnost u radu. Onu transparentnost koja će unaprijediti naše organizacione procese.
Budite jasno vidljiva svjetiljka na nebu, a ne sijalica na baterije u mračnoj pećini.
Nema komentara